11 godina BIZkoshnice!
Kad to napišem, zvuči baš puno. Al’ iskreno, imam osjećaj kao da je sve krenulo jučer. U 11 godina nakupilo se svega, ideja, projekata, ljudi, poslovnih uspjeha i failova, selidbi, otvaranja i zatvaranja prostora, neprospavanih noći, stresa, smijeha, suza i onog vječnog pitanja: A kaj je meni ovo trebalo? A onda sutra opet sve ispočetka.
Pa evo nekih lekcija koje sam putem izvukla, možda nekome bude korisno.
1. Slušaj sebe i svoju intuiciju. UVIJEK.
Ljudi si često uzimaju za pravo govoriti drugima što bi trebali napraviti. Znaju uvijek što je najpametnije za druge, a za sebe _____blank. Ja mislim da ponekad baš treba lupiti kontru kad ti kažu: ‘To se tak ne radi. Ne kažem da ne treba slušati druge, ali negdje duboko u sebi ti ipak znaš najbolje, jel tako?! Samo je pitanje imaš li dovoljno hrabrosti poslušati sam sebe.
2. Ako imaš ideju koja ti ne da mira, vjerojatno postoji razlog.
BIZkoshnica je krenula kao jedna ideja koja mi se jednostavno motala po glavi. Nisam baš znala u što se upuštam, nije bilo backupa niti je bilo ChatGPT-a da mi napravi poslovni plan. Imala sam samo ideju i osjećaj da krenem u tom smjeru. Ne uspije svaka ideja, meni ih je puno propalo, ali neke jednostavno moraš probati. I baš mi je drago da sam se poslušala.
3. Prostor je važan. FUL važan.
Prostor u kojem radiš utječe na tvoje raspoloženje, energiju, kreativnost, ljude koje privlačiš i posao koji gradiš. Zato nikada nisam gledala na BIZkoshnicu kao na ‘iznajmljivanje stolova’ i to je ono što vjerujem naši korisnici prepoznaju. Prostor može inspirirati. Može povezati ljude. Može stvoriti osjećaj pripadnosti, s može ti i zadavati glavobolje zbog instalacija, radova, majstora, curenja vode i svih onih stvari o kojima ne razmišljaš kada maštaš o svom cool coworking prostoru.
4. Trebaju ti ljudi.
Možeš biti najveći introvert na svijetu i obožavati raditi sam, ali za bilo koji biznis ti trebaju ljudi. Ljudi koji će raditi s tobom, za tebe, protiv tebe, inspirirati te, živcirati, učiti te strpljenju i natjerati te da promijeniš perspektivu. Neke sam sama izabrala, neki su sami došli i ostali, ali bez ljudi nema ni priče.
5. Ne možeš zadovoljiti sve. I to je sasvim OK.
Ovo mi je trebalo dosta dugo da naučim. Netko želi da prostor izgleda ovako, netko onako. Netko želi mir i tišinu, dok netko želi community i networking.
Netko želi da sve bude fleksibilno. Netko želi da sve bude točno po njegovim pravilima. I svi bi, naravno, htjeli neki popust.
Ne možeš zadovoljiti sve.
Eh, da sam to prije shvatila, koliko bih si energije i živaca sačuvala.
6. Najviše naučiš od ljudi koji nisu kao ti.
Jedna od stvari koju najviše volim kod BIZkoshnice je to što su se ‘kroz nju’ sretali ljudi koji se možda inače nikad ne bi negdje drugdje sreli. Različitih godina, biznisa, država, kultura, interesa i životnih priča. I to je baš ono nešto jako vrijedno.
Ne moram se sa svima slagati, ali od svakoga sam mogla nešto naučiti. A najviše od onih koji mi idu na živce.
7. Community nije riječ koju staviš u prezentaciju.
Community se ne dogodi zato što imaš lijep prostor, dobar internet i biljke. Ljudi se ne povežu baš sami od sebe. Community znači da nekoga upoznaš s nekim. Da zapamtiš što netko radi. Da primijetiš kada nekoga nema. Da pitaš, slušaš, organiziraš nešto. Da nekoga spojiš s nekim. I najčešće to bude skroz spontano, ali nekad bude i malo na silu.
8. Na kraju balade ostaneš sama pospremiti stolice i oprati čaše.
Možeš imati event za 50 ljudi.
Svi odu sretni, inspirirani, nasmijani i puni novih kontakata. Ti dobiješ komplimente kako je sve bilo predivno. A onda, mrtva umorna, skupljam čaše, razmičem i brišem stolove za sutrašnju edukaciju i tako u loopu.
9. Biti vlasnica coworking prostora je stvarno jako glamurozno.
Zamišljam da ljudi misle da cijeli dan pijem kavu, sjedim u lijepo uređenom prostoru, štoviše još mogu birati između dvije super lokacije u gradu, družim se s kreativnim ljudima i radimo super projekte.
No realnost je malo drugačija. Ne radi grijanje. Iskoči osigurač. Treba platiti pdv. Netko ne može ući u zgradu. Nema mlijeka. Netko želi drugačiju fakturu. Netko otkaže rezervaciju. Deadline za izvještaj je bio jučer. Klima ne radi. Strgao se stolac. Trebaju još dva dodatna flipcharta. Aparat za kavu ne radi. Oni bi sken pošte, ali su zaboravili platiti zadnjih par mjeseci.
I opet negdje curi.
I opet brišem pod.
Ali sve je super glamurozno.
10. Rad na sebi nije floskula. A dijeljenje znanja je sve.
U ovih 11 godina mijenjale smo se i BIZkoshnica i ja.
Naučila sam puno o poslu, o različitim poslovima, odradila sam top projekte na koje sam super ponosna. Imam puno više samopouzdanja i naučila sam puno o ljudima i o tome gdje su moje granice, kada ih trebam postaviti, kada trebam popustiti, a kada pustiti.
Work in progress.
I naučila sam još jednu stvar – koliko zapravo uživam raditi s ljudima i mentorirati druge.
Kroz BIZkoshnicu i sve ove godine prošlo je jako puno ljudi sa svojim idejama, biznisima, dilemama, strahovima i onim poznatim pitanjem: „OK, imam ideju, ali kaj sad?“
I iskreno, baš uživam u tome da s nekim sjednem, poslušam njegovu ideju, postavljam pitanja, dijelim svoje iskustvo i zajedno pokušamo malo posložiti taj kaos.
Ali najbolja stvar kod mentoriranja je što nije jednosmjerna ulica.
Dok dijeliš znanje, i sam učiš. Dok nekoga pokušavaš usmjeriti, često i sam dobiješ novu perspektivu.
I kroz mentoriranje sam stvarno puno narasla.
Možda zato i toliko vjerujem u dijeljenje znanja. Ne trebaš sve znati, niti imaš sve odgovore. Ali ono što znaš, što si prošao i naučio može nekome drugome uštedjeti puno vremena, živaca i pogrešaka.
Zato – dijeljenje znanja je sve.
A kada jednostavno trebam reći: Za danas je DOSTA – i to učim.
11. Na kraju sam zahvalna na svemu, čak i na teškim stvarima.
Na uspjesima je lako biti zahvalan, ali danas mogu biti zahvalna i na krizama, greškama, promašenim idejama, ljudima koji su otišli i projektima koji nisu prošli.
Ne zato što je sve bilo super. Nije.
Nego zato što je sve to nekako dovelo do ovoga gdje smo danas.
Nakon 11 godina imam vjerojatno još više upitnika nego na početku, ali znam da bih, unatoč svemu, vjerojatno opet krenula.
I dobro je da sam pokrenula BIZkoshnicu. Jako dobro.
Sretan nam 11. rođendan! Živjeli!
