Društveno poduzetništvo je koncept star preko sto godina, ali u Hrvatskoj i dalje veliki broj građana nije upoznat s njime. To potvrđuje i istraživanje provedeno na 116 ispitanika, od kojih njih čak 72,4% nije upoznato s tim terminom. Nepoznavanje je plodno tlo za stvaranje i kruženje raznih zabluda o društvenom poduzetništvu. Ovdje ćemo navesti neke od njih te ih raskrinkati.
Zabluda broj 1: Društveno (socijalno) poduzetništvo je socijalistička fora.
Ovdje do zablude dolazi zbog riječi „društveno“ u društvenom poduzetništvu, koje se također može nazivati i „socijalno“ poduzetništvo. Ta druga varijanta također ne pomaže puno, budući da se, s obzirom na našu političko-ekonomsku povijest, oba pridjeva povezuju s našim bivšim režimom. Međutim, razjasnimo te pojmove: socijalizam jest ekonomski i politički sustav u kojemu su sredstva proizvodnje u državnom vlasništvu, a cijene kontrolira država. „Društveno“ se u socijalizmu vezivalo uz društveno vlasništvo, dakle uz strukturu vlasništva – tko je vlasnik nečega (pojedinac, država ili društvo)? „Društveno“ ili „socijalno“ u društvenom poduzetništvu su sinonimi koji označavaju primarni cilj (a ne vlasničku strukturu) te vrste poduzetništva – društvenu korist. Pod tim se misli na ostvarivanje profita uz brigu za ljude i planet (tripple bottom theory).
Zabluda broj 2: Svi radnici u društvenim poduzećima su volonteri
Ova zabluda također proizlazi iz naziva, „socijalno poduzetništvo“, gdje se riječ „socijalno“ povezuje sa „socijalom“ te se izvlači zaključak da u društvenim poduzećima nema plaća, vladaju siromašni uvjeti te se rad temelji na volontiranju. To nije točno, s obzirom na to da su društvena poduzeća profitna poduzeća kao i svaka druga poduzeća, restorani ili dućani, a zaposlenici koji tamo rade primaju naknadu za svoj rad. Dok u poduzeću može biti angažiran određen broj volontera, većina zaposlenika je u stalnom radnom odnosu te za to prima plaću. Uvjeti za rad ne nalikuju socijali jer osoblje ima adekvatna sredstva za rad koji izvršava u modernim i lijepo uređenim prostorima.
Zabluda broj 3: Neprofitne organizacije spadaju pod društveno poduzetništvo
Ova zabluda javlja se kod ljudi koji zanemaruju poduzetnički aspekt te se fokusiraju samo na društvenu korist kao dimenziju u društvenom poduzetništvu. Organizacija može pomagati potrebitima ili imati plemenite eko-ciljeve (npr. prikupljajući odjeću, hranu ili druge potrepštine za siromašne, pošumljavati, itd), ali dok god ona opstaje od milodara, donacija, potpora ili je u takvom aranžmanu da ne ostvaruje profit, ne može se nazivati društvenim poduzećem. Cilj društvenog poduzeća jest „ukrotiti“ kapitalizam prihvaćajući njegovu tržišnu dimenziju (tržišnu utakmicu i ostvarenje profita), ali stavljajući na prvo mjesto želju da se riješe društveni problemi.
Zabluda broj 4: Društveno poduzetništvo je samo još jedna udrugaška fora kojom žele iskamčiti naše novce
Ova zabluda posljedica je određene struje pesimizma i nepovjerenja u organizacije civilnog društva koja se javlja kod nezanemarivog broja građana (prema istraživanju iz 2012. na uzorku od 1004 građana, na pitanje “većina udruga i njihovih članova poštena je i etična u raspolaganju novcima koje dobivaju”, 22% ispitanika daje negativan odgovor, dok 39,4 % odgovara neutralno). Opseg ovog članka nije dovoljan da bi se pozabavio uzrocima nepovjerenja, ali osim što tvrdnja nije točna na razini cijelog civilnog društva, za društveno poduzetništvo također nije istinita budući da ona svoja sredstva priskrbljuju prodajom vlastitih proizvoda i usluga – kao i svaka druga poduzeća te ne mogu uzeti građanima novac koji uopće ni ne traže.
Zabluda broj 5: Društveno – odgovorno poslovanje je društveno poduzetništvo
Prije objašnjenja zablude možda je potrebno objasniti pojam Društveno – odgovorno poslovanje. To je poslovna/marketinška strategija kojom brojne korporacije (orijentirane na profit) žele postići određene društvene, ekološke ili filantropske ciljeve. Nije pogrešno mišljenje da se tako često nastoji popraviti imidž u očima svojih klijenata i šire javnosti. Uzmimo primjer Coca-Cole i njenog sudjelovanja u kampanji RED, koja je imala cilj podići svijest privatnog sektora te potaknuti njegovo ulaganje sredstava za borbu protiv HIV-a/AIDS-a u 8 afričkih zemalja. Iako je ta gesta nesumnjivo vrijedna i društveno korisna, ostaje činjenica da je Coca-cola najveći zagađivač oceana putem svojih plastičnih boca. Njezin proizvod, poslovna strategija i cilj ostaju i dalje usmjereni na profit (npr. korištenje plastičnih boca jer su jeftinije od staklenih) te oni i dalje ne mogu biti komplementarni s načelima društvenog poduzetništva.
Zaključno, društveno poduzetništvo i društvena poduzeća nisu bauk, nisu socijalistička fora, smokvin list ili socijala koja ne plaća svoje zaposlenike. To su legalni i legitimni koncepti koji mogu predstavljati alternativu surovoj naravi kapitalizma, put ka održivosti te humanosti. Za njihov razvoj potrebno je razviti svijest i razumijevanje ljudi, zato ne upadajte u zablude već se informirajte, čitajte, pitajte i razmišljajte. Upravo s tom namjerom BIZkoshnica provodi projekt „Društveno-poduzetnička koshnica“ koji ima za cilj obrazovati svoje zaposlenike, ali i sve zainteresirane sudionike i javnost o tome što je društveno poduzetništvo i koje su njegove koristi i prednosti te inovacije u odnosu na klasično poduzetništvo.
