Danas je Svjetski dan poezije. Svatko od nas ima neku pjesmu koja ga, kao što se kolokvijalno kaže, „dira u dušu“. Također, svatko od nas je bar jednom napisao neku pjesmu, barem u osnovnoškolskim danima. Poezija je način da nakratko prekinemo stvarnost, da se na trenutak odvojimo od ovozemaljskog. To je i svojevrsna introspekcija, mogućnost izricanja intimnih osjećaja bez da zapravo otkrijemo puno o sebi. Ili komunikacija uzdignuta od limitiranog, svakodnevnog govora i način da se iskustva, osjećaji ili osobe prikažu kao magični. Općenito, umjetnost je alat da se spriječi prolaznost, a mnogi ljudi znaju za pjesnike Jesenjina, Lorcu, Pabla Nerudu, Tina Ujevića, Ivu Andrića ili S.S. Kranjčevića upravo zbog njihovih stihova kojima su postali besmrtni.
Dan prije Svjetskog dana poezije prvi je dan proljeća i poezija ide nekako ruku pod ruku s njim. Događa se novo buđenje uspavane prirode, a miris procvjetalih stabala oživljava neka mahom zaboravljena sjećanja, kao kolačić madlena u Proustovom djelu „U potrazi za izgubljenim vremenom“. Nakon zime dolazak proljeća gledamo kao prijeko potrebno osvježenje i oživljenje. Teško je opisati taj vrtlog vizualnih, akustičnih, taktilnih ili olfaktivnih slika i upravo stih može izbjeći čestu beznačajnost običnih riječi i uzdignuti impresiju na neku nevjerojatnu razinu. Prikladno je stoga na današnji dan osmisliti neku pjesmu o proljeću i tako pokušati otići u vječnost, pazeći da ne idemo maleni ispod zvijezda.
Proljeće i poezija
Proljeće nam stiže
Ured nije tako mračan
Dan je duži i korak je lak
Grijanje smanjujem, umjesto da pojačam
Printam i skeniram
Zapisujem i klamam
Volim proljeće iako
Pod alergijom se slamam
Zbogom snijegu
Zbogom hladnoći
Nove kratke hlače i japanke
U ured ću ubrzo kao na plažu doći
Cvijeće buja
Kažem dosta stresu
Kroz prozor gledam ozarena stabla
Dok pišem blog u WordPressu
Sve je vedro
Radim piruetu
Jurim do kanti separirati otpad
Kao ptica u letu
Oblaci na nebu
Idu putanjom zlatne strune
Sloboda je u zraku
Pomislim dok printam račune
Čitam „Sunovrate“
Jezik je divan, slikovit i pitak
Zaboravih odgovoriti na email
Jer razmišljah što je zapravo bitak
„Vidi me što sam lijepo“
Proljeće se šarenilom busa
Promatram ga ljubomorno, trčeć
U konzum kupiti salatu od kus kusa
I ovo proljeće će da proleti
Jer ljudi uvijek negdje žure
Zato ja ne žurim dok stavljam
U suđmašinu čaše i tanjure
Ah, sudbo
Oh, sudbo kleta
Zašto sam potrošio godišnji
Već sad, puno prije ljeta?
Ljepota proljeća odapela je
U moje srce strijelu
Vabi me svojom nježnošću
Dok ja lutam po Excelu
Proljeće, oh proljeće,
Nedostaje mi zadnja rima
Da se pjesma ne zaboravi
Brzo kao zima.
