Projekt naziva ‘Don’t Worry Be You’ financiran je iz Erasmus+ programa te ga provodimo s partnerskim organizacijama iz šest europskih zemalja s ciljem osnaživanja mladih znanjima, tehnikama i kompetencijama kako živjeti sretnijim životom.
Jedna od aktivnosti projekta je neformalno druženje mladih u Zagrebu od 15 do 30 godina kako bi potaknuli mlade da pričaju o svojim svakodnevnim izazovima, potrebama i problemima. Također jedan od ciljeva nam je bilo vidjeti na koje sve načine možemo osnažiti mlade ljude i osobe koje rade s mladima potrebnim znanjima, vještinama i tehnikama kako bi se približili željenom načinu života.
Na druženju je prisustvovalo 10 mladih osoba od 15 do 30 godina koji su dobrovoljno dijelili svoja iskustva iz škole, obitelji te vršnjačkih odnosa.
Početak radionice smo započeli s pitanjem što je za njih well-being te dobili smo razne odgovore: samopoštovanje, druženje s prijateljima, unutrašnja sreća, mir, soba, prihvaćanje, novac itd. Složili smo se da je well-being pojam koji se teško prevodi na hrvatski jer svatko ima individualno značenje riječi te smo se odlučili koristiti termin well-being do kraja edukacije.
Također, dijelili smo mišljenja o stanju u društvu te smo raspravljali o ključnim temama koje brinu mlade. Brine ih neizvjesnost, izolacija ,prevelika prisutnost negativnih vijesti u društvu, manjak empatije u društvu i razne druge stvari. Glavne tri na koje smo se fokusirali su strah od neuspjeha, manjak motivacije i smanjeno samopouzdanje.
Mladi su u paru došli do raznih rješenja za koje smatraju da bi smanjili strah od neuspjeha te povećali motivaciju i samopouzdanje. Smatraju da ukidanje ocjena kao mjerila znanja te uključivanje mladih u procese odlučivanja vodi ka povećanju samopouzdanja i motivacije te smanjenju straha od neuspjeha. Smatraju da edukacija profesora i obrazovnog osoblja o važnosti razgovora o mentalnom zdravlju te smanjenje stigmatizacija onih koji otvoreno pričaju o mentalnom zdravlju vodi ka smanjenju strahu od neuspjeha te povećanju motivacije.
Diskusijom smo zaključili da se u obrazovnom sustavu ali i društvu, nedovoljno priča o mentalnom zdravlju i da mladi imaju veliku potrebu za socijalizacijom i dijeljenjem što je u proteklih dvije godine bilo zapostavljeno te im je sada potrebno više nego ikada pričati i družiti se s drugima.
Ovo je samo jedna od edukacija koje ćemo održati s mladima te se nadamo da ćemo kroz rad s njima, uspjeti utjecati na uvjete življenja te pomoći izraditi alate za bolji život.


