Dođe šefica danas u firmu i počne mi pričati:
“Trebali bi malo urediti ovaj prostor. Zato razmišljam da kupim cvijeće…”
“…Cvijeće… Baš bi sada volio da mogu biti na nekoj livadi punoj cvijeća… U prirodi… Nedostaje mi boravak u prirodi… Već dugo nisam bio na vikendici i pekao roštilj… I vidio svog psa, malog, slatkog i nikad kupanog…”
“…Ruže bi se dale uzeti jer su crvene i pašu u ovakvom interijeru…”
“…Analiza interijera… I eksterijera… To smo radili na lektiri… Mislim baš iz Dostojevskog, Zločin i kazna… To je bila baš dobra knjiga… Doduše srednja škola je zaista bila zločin I kazna za mene… Okružen sa gomilom ljudi od kojih mi se uglavnom nitko nije sviđao… svi smo bili glasni i nahormonizirani… Baš mi je drago da sam završio sa srednjom školom… Makar mi nedostaje fakultet jer mi je tamo bilo divno, mogao sam birati s kim ću se družiti i s čime se želim baviti… A ne učiti o logaritamskim jednadžbama I limesima… Kada mi je ikad u Konzumu pri kupnji trebala logaritamska jednadžba?….”
“…Samo me strah da brzo ne uvenu ili da ih netko zaboravi zaliti…”
“…Koliko će trebati da ja uvenem pod tempom ovog života? Sada kada sam završio s fakultetom preostaje mi jedino raditi do groba. Svaki dan sam jedan koračić bliže. Haha, ko račić… Nekad baš imam dobre fore, a nitko nije tu da ih čuje… Tako bi želio otići u Španjolsku i plesati tango s nekom Španjolkom dok u ustima držim ružu… Every Rose Has It’s Torn… To je dobra pjesma, neki dan sam je čuo na radiju I sada mi ne izlazi iz glave… Da sam se bar ja sjetio tako dobrog stiha… “
“… Ili možemo možda uzeti neko zeleno bilje ili palmicu malu…”
“Čovječe, kokosovo mlijeko je skroz odvratno… Uvijek u filmovima ispada da je nektar Božiji… No ja sam ga jednom pio i bilo je užasno… Ali u Nessu je dosta fino… Danas bi mogao otići baš na kavu kad završim s poslom… U jedan birc gdje izgleda kao da sam u nekom tropskom kraju okružen palmama… No zapravo sam u kišnom gradu… Hoću li ikada posjetiti Karibe… Uopće ne znam gdje se oni nalaze, ali svi ih koriste kao sinonim za neki raj na zemlji…”
“…Ili možda da uzmemo ovo drugo ipak? Što ti kažeš na to?”
“Da, da, slažem se. Jako dobra ideja!”
