Bez obzira na opseg poslovanja, suvremeni poslovni subjekti svakodnevno su suočeni sa svjetskim problemima klimatskih promjena, okolišnog zagađenja i iscrpljivanja prirodnih resursa. Ne postoji ekonomska djelatnost koja ne utječe na okoliš kroz potrošnju sirovina, energije i proizvodnju otpada, a svaki negativan utjecaj na okoliš ujedno šteti dugoročnoj održivosti globalne ekonomije. Nužnost promišljanja o ekološkoj krizi sve je veći poticaj za razvoj inovativnih proizvoda i poslovnih modela koji neutraliziraju ili čak ostvaruju pozitivne učinke na okoliš. Kroz ove prakse formirala su se i dva vrlo važna koncepta – kružna ekonomija i ekonomija dijeljenja.
Kružna ekonomija
Kružna ili cirkularna ekonomija model je ekonomske aktivnosti koji podrazumijeva ponovno iskorištavanje i recikliranje materijala te dijeljenje i popravljanje korištenih proizvoda kako bi se smanjila proizvodnja otpada i potreba za trošenjem netaknutih prirodnih sirovina. Time procesi proizvodnje i potrošnje postaju ciklički, nasuprot linearnom tijeku trošenja resursa za proizvodnju predmeta koji nakon upotrebe bivaju odbačeni.
Nekoliko je načina implementacije cirkularne ekonomije, a većina poslovnih modela primjenjuje kombinirane strategije:
- Zadržavanje vlasništva nad proizvodom (retain product ownership). U ovakvim slučajevima proizvođač iznajmljuje proizvod umjesto da ga prodaje, preuzimajući na sebe odgovornost za održavanje proizvoda i eventualno zbrinjavanje otpada.
- Produljenje „životnog“ vijeka proizvoda (product life extension). Ova strategija usmjerena je na proizvodnju što trajnijih proizvoda te trgovanje rabljenim ili popravljenim proizvodima kako bi što dulje bili u upotrebi.
- Dizajn proizvoda za recikliranje (design for recycling). Primjenjujući ovu strategiju, proizvođači pridaju veliku pozornost odabiru materijala i tehnologiji proizvodnje kako bi se njihovi proizvodi s lakoćom reciklirali nakon korištenja.
Iako su prednosti primjene navedenih strategija očite, potrebno je osigurati ekonomsku održivost ovakvih poslovnih modela, što ovisi o nizu vanjskih faktora poput zakonskih regulativa i stanja na tržištu, no sve su brojniji potrošači koji potiču njihov razvoj kroz osviještene odluke pri odabiru proizvoda i usluga.
Ekonomija dijeljenja
Za razliku od kružne ekonomije, ekonomija dijeljenja nije nužno ekološki orijentirana, no često doprinosi smanjenju negativnih utjecaja na okoliš kroz održive prakse potrošnje. Kao što proizvođači mogu zadržati vlasništvo i iznajmljivati svoje proizvode, poduzeća ili pojedinci mogu nuditi proizvode u svom vlasništvu na korištenje drugim pojedincima, zaobilazeći troškove posrednika. Uz financijsku pristupačnost, ekonomija dijeljenja smanjuje količinu potrošnje resursa te skraćuje procese razmjene, pritom smanjujući i količinu zagađenja. Tako, primjerice, dijeljenje prijevoza smanjuje količinu prijeđenih kilometara po osobi, a dijeljenje radnog prostora smanjuje potrošnju energije i uklanja potrebu pojedinaca za nabavljanjem zasebne opreme.
Zahvaljujući brojnim prednostima, upravo se coworking ubraja među najuspješnije primjere ekonomije dijeljenja, a uz promišljen dizajn i strategiju održivosti mogu objediniti tri temeljna društveno-poduzetnička načela brige o ljudima, planetu i dobiti (people, planet, profit). Jednostavnim strategijama poput ugradnje LED svjetiljki, orijentacije prema prirodnim izvorima osvjetljenja ili uzgajanja biljaka unutar prostora moguće je stvoriti izrazito poticajnu radnu atmosferu kojom se ujedno njeguje pozitivan odnos prema okolišu.
Ekonomija dijeljenja svoj eksponencijalan rast duguje internetu i tehnološkom razvoju koji je omogućio platforme i aplikacije kao što su Airbnb i Uber. Pokretanjem jednostavnih kanala izravne komunikacije, krajnjim je potrošačima omogućen pristup proizvodima i uslugama u samo nekoliko klikova. Ključan izazov za daljnji razvoj ovog modela predstavljaju nužni mehanizmi regulacije koje je potrebno prilagoditi kako bi se uspostavili sigurnosni standardi, obveze prema državi i poštivanje radničkih prava.
Korak prema sustavnim promjenama
Koncepti predstavljeni u ovom članku relativno su novi i njihova primjena u praksi zahtijeva određene napore i spremnost na mijenjanje ustaljenih navika i predodžbi. Njihovo globalno širenje odraz je sve veće svijesti o negativnim učincima nekontroliranog ekonomskog rasta i posljedicama poput klimatskih promjena, drastičnog smanjenja bioraznolikosti i zagađenja. Nužnost promjene za mnoge predstavlja priliku da poslovnu kreativnost i inovativnost usmjere prema realizaciji vizije pravednijeg, sretnijeg, zdravijeg i održivog društva koje napreduje u skladu s ostatkom života na zemlji.
